Od navedene četiri glavne tipološke skupine koje poznaje znanstvena sistematika glazbala, u Etnografskom muzeju zastupljene su sve, pri čemu je najveći broj aerofonih glazbala koja čine oko 71% Zbirke glazbala. Ona se dalje dijele na manje skupine, ovisno o kriterijima. Jedan je od kriterija daljnje podjele aerofona način nastajanja zvuka pa tako razlikujemo:
1) uzdušna glazbala koja ozvučuju okolni zrak – uzduh i
2) puhačka glazbala.
Prva se skupina dalje dijeli na:
1a) glazbala koja zvuk tvore zamahom, kao što je, primjerice, bič (zbog svoje glavne funkcije, a to je gonjenje stoke, u Etnografskom muzeju smješta se u Zbirku predmeta vezanih uz tradicijsko gospodarstvo),
1b) glazbala kod kojih se zvuk dobiva prekidanjem zračne struje; kao što su, primjerice, harmonika i usna harmonika te
1c) glazbala kod kojih zvuk nastaje praskom.
U Zbirci glazbala nalaze se dvije harmonike (s otoka Silbe i iz Slovenije) te jedna malena usna harmonika, tzv. hohnerica pod inventarnim brojem Et 11049 koja se koristila za ugađanje tambura. Naziv je dobila prema proizvođaču, odnosno tvornici za izradu glazbala Hohner u Njemačkoj.
Usna harmonika / proizvođač Hohner; Njemačka, 1. pol. 20. st. / Et 11049, Zbirka glazbala
I druga se skupina – puhačka glazbala, može dalje dijeliti prema načinu dobivanja zvuka na:
2a) labijalne svirale, odnosno svirale kod kojih se zvuk dobiva puhanjem preko ruba cijevi; tu pripadaju jednocijevne (jedinka, žvegle, kaval, stranščica, svirale i slično), dvocijevne (dvojnice), trocijevne (trojke), četverocijevne (četvorke) i višecijevne svirale (panove svirale),
2b) svirale kod kojih zvuk nastaje uz pomoć jezička, jednostrukog (diple, mišnjice, mih, gajde, dude i slično) ili dvostrukog (trube od kore drveta s piskom od dvostrukog jezička, zurle, sopile i slično) i
2c) trublje kod kojih se zvuk dobiva neposrednim puhanjem treperećim usnama u otvor cijevi ili u valjkasti nausnik (radi se o različitim vrstama rogova izrađenih od životinjskog roga ili od kore drveta). U ovu skupinu pripadaju i limene trube (kojih u Zbirci glazbala nema) a koje možemo čuti u manjim ili većim instrumentalnim sastavima (usp. Bezić et al., 1975; Andreis, 1974; Ćaleta, 2001). Među aerofonima u Zbirci glazbala najjednostavnija je grmavica, potom rogovi (životinjski), bučine i trube od kore drveta.
