Mih, mišnice ili mješnice sastoje se od štavljene životinjske kože (najčešće jareće ili kozje) u koju se upuhuje zrak kroz dulac ili kanelu te prebiralice na kojima se svira.
Uzimajući u obzir mješnice koje se nalaze u Muzeju, a prema načinu izrade i svirke na njima, Širola ih dijeli u dvije veće skupine:
1) čakavski oblik (rasprostranjen u Istri, Hrvatskom primorju i Kvarnerskim otocima) koji se odlikuje "… vrlo malom prebiralicom, vrlo jednostavnim dulcem unutar kojeg se nalazi maleni zaklopac [poklopac, nap.a.]" (Širola, 1937: 156). Na jednoj je strani redovito šest, a na drugoj dvije ili tri rupice. U nekim se navodima spominje da se za izradu mijeha koristila i pasja koža: "Za mih je najboja koža od pesa, dobra je i od kozlića. Pesa je tribi najprija odrit. Kožu se omaže z japnon, da popadaju z ne dlaki. Čistu kožu se zverne, neka bude lub na nuter." (Žic, 1910: 202);
2) dalmatinsko-bosansko-hercegovački oblik koji ima prebiralicu "… normalne duljine utaknutu u kutao, koji je vezan o vratni otvor mješine" (ibid.). Ovu skupinu Širola dalje dijeli na:
2a) žegarski tip,
2b) zelovski tip i
2c) livanjski i kočerinski tip (primjer Et 27933).
Uz mihove, među glazbala s mješinom spadaju još i gajde i dude.
