Glazbala u Etnografskom muzeju u Zagrebu

Ove je dude otkupio Božidar Širola tijekom terenskih istraživanja. Osim opisa i načina izrade ovog glazbala, Širola je zabilježio i podatke o dudašu Jozi Čizmekoviću koji je tada imao 73 godine. Jozo je bio rodom iz Paulin Kloštra, u Kapelu se priženio, pa je tu i ostao. Dude je počeo svirati kada mu je bilo četrnaest godina, "i to sam od sebe kao pastirče na paši." Sa šesnaest godina je već svirao po svadbama, a Široli je kazao kako je "u svom dugom životu bio dudaš u preko pet stotina svatova" (Širola 1932: 204). Ovaj poduži tekst o Čizmekoviću koji je Širola zabilježio ukazuje na učestalost i kontekst sviranja duda, te status dudaša kojeg je na svadbama plaćao "gazda, otac mladenaca, svotom od pet do šest forinti, a dudaš je sa svatovima ostajao tri do četiri dana, kod bogatijih svatova od nedjelje do nedjelje" (ibid.). Stoga se sam po sebi nameće zaključak koji i sam Širola navodi u svojim bilješkama: "Gajdaš je silno izdržljiv, čitavu noć on nadimlje mješinu, štište je laktom, prebira po dvojnicama, udara nogama, pa k tome još pjeva i pleše, uza to i mnogo pije, jer je suha grla i vrlo žedan. On mora s velikim svatovima u ovakvom poslu ustrajati i po nekoliko dana. Valjana gajdaša narod dobro gosti i mnogo poštuje." (Širola 1932: 306)